Vijesti iz svijeta knjige

Pronađite vijesti iz svijeta knjige bilo sa naših prostora ili iz svijeta.

12.11.2006.

Majdak: Moja Suzana Rog otkrila je seks prije Vedrane Rudan i Arijane Čuline

 

Hrvatski kralj trivijalne proze Zvonimir Majdak, pisac 40 knjiga, kultnog romana 'Kužiš, stari moj', koji se krije i pod pseudonimom Suzana Rog, optužuje autorice bestselera Arijanu Čulinu i Vedranu Rudan za foliranciju

Povijest književnosti ne zna što bi zapravo s piscem Zvonimirom Majdakom (r. 1938). On je ‘utemeljitelj frajerske proze’, ali i pisac 30-ak romana, koji su ‘manje ili više uspjeli primjerci vrlo heterogene trivijalne proze’.

Njegov “Kužiš, stari moj” (1970.) možda je prvi hrvatski bestseler, prodan u nakladi većoj od 70.000 primjeraka, iako sam Majdak misli da je prvi poslijeratni bestseler bio - Marinkovićev “Kiklop”, pa Šoljanov “Kratki izlet”. K spomenutim Majdakovim romanima treba pribrojati ‘pornografski niz pod imenom Suzana Rog’ (S. P. Novak).

- Pet je romana - Suzane Rog. Ja mislim da je sada zaokružen njen opus. Iako, nitko nije pročitao između redaka tog teksta što se tu provlači, servira i kako bi se to moglo analizirati. Kao prvo se spominje pornografija i tako dalje. ’Suzana Rog', taj je pseudonim zato što je to pisano kao ispovijest jedne mlade tinejdžerice, koja stari, udaje se, završava na kraju na Pantovčaku - kaže Zvonimir Majdak

U našem se razgovoru pojavljuje gorčina. Jer, što je nečitanost nego prerana smrt pisca. A zašto? Povjesničari i kritičari njegovu su Rog nazvali pornografijom, dok se ‘ona stvar’ u slučaju Čuline ili Rudanice itekako čita. Pitam ga, neće li romani pod etiketom Rog pobijediti brojnije pod etiketom - Majdak?

- Ne mogu ni sa kakvom sigurnošću reći, ni odgovoriti. Ali, da ja imam novca, što nemam, u vlastitom bih izdanju objavio to petoknjižje, tih svih pet romana bacio na stol ovim novim, slobodoumnim gospođama.

Zvonimira Majdaka izbija stari, “tvrdi” frajer: - Sve one, od Rudanice dalje, koje su sada otkrile seks i sve razgolitile, pa to je sve napisano u Suzani Rog. Prva knjiga Suzane Rog izašla je 1985. Gdje je tada bila ta Čulina, i sve one. Ne da su tu, nego se one hvale svojim knjigama kao da je to kvaliteta, a ja sam to pisao iz čiste zajebancije, iz čiste zabave. Suzana Rog počela je izlaziti stjecajem okolnosti, gotovo na nagovor Igora Mandića, u “Erotici”, onoj famoznoj gdje je izašao lijepi broj priča Bukowskog. Vjerojatno niste čitali ovaj zadnji, peti nastavak?

Priznajem, nisam pročitao taj roman.

Novo žensko pismo

- Jer on počinje ovako: "Što mi vrijedi što imam slobodnu i nezavisnu Hrvatsku, što mi vrijedi demokracija, ako ja nemam vlastiti kurac". (Smije se.) Muž ju je napustio, zbrisao s nekakvom sekretaricom iz Ministarstva useljeništva. Da to ozbiljno napišete, onda bi to bio napad na Hrvatsku, jeste domoljub, jeste bili u osvajanju Knina ili kaj ja znam. Ali kad to stavite u usta jednoj takvoj opajdari, kako bi Srbi rekli, onda to ima drugačiji odzvuk.

Bilo kako bilo, spomenute i nespomenute su autorice aktualnih bestselera, a Majdak i ‘Rog’ su pomalo zaboravljeni. Ironija je to što stari Majdak loše mišljenje o novom ženskom pismu, pa i ako hoćete chicklitu, dijeli s ‘kumom’ FAK-a, Radakovićem, koga odveć ne ‘šmeka’.

- Danas je bestseler nešto umjetno napuhano. Dobro prodavana knjiga - u pravom smislu te riječi - ne postoji. Tko će kontrolirati, saznati koliko je nakladnik tiskao i koliko je prodao? Onda se je dosta dobro vodila evidencija. Danas ima dosta nakladnika koji imaju svoje tiskare. Može se od jutra do večeri otisnuti knjigu, zahvaljujući ovim novim tehnologijama. Kod nas bestseler ne postoji, a ta se riječ koristi zato što, eto, imaju ga i druge zemlje, i druge sredine.

Stari nostalgičar

Ali istinski, pa i ovaj VBZ koji objavljuje natječaj za najbolji roman, vi ne znate koliko ga prodaju, a objavljuju ga u 100.000 primjeraka, molim vas. To su takve apsurdne pojave koje su se dogodile u ovo zadnje vrijeme. Sve je poremećeno - smatra Majdak.

Možda, ali to su činjenice. A drugo je mit o Sizifu.

- Vidite, šta je ostalo od FAK-a, da tako kažem? A bila je tolika galama, i toliko su se samoreklamirali, i toliko je taj Radaković bio njihov guru. A on je bio zato što je često u Engleskoj. Ja znam izvore njegovih informacija i svega toga. I sve je to prenio ovdje ovima našima i njih kapacitirao, da tako kažem, i sad, evo, vidite kako se društvo raspalo. Nisu svi imali taj interes na duge staze. To se teško i dogodi, svatko pođe svojim putem.

S nekakvim štihom starog nostalgičara Majdak, zapravo, dobro misli o pola stoljeća hrvatske književnosti, koliko u njoj sudjeluje svojim pjesničkim, dramskim i romanesknim djelima. Moglo bi mu se predbaciti da je jedan od onih koji misle da je sve nekoć bilo bolje, i romani, i kavane, i klubovi, i žene, i frajeri.


- Ipak, prevladavala je važnost i kvaliteta literature. Da se kroz literaturu, kroz prozu lakše nego kroz poeziju moglo puno toga reći o onom vremenu, devijacijama i lošim stranama, nego što bi to politika zabranjivala. Idemo konkretno. ‘Šoljan je bio stigmatiziran i nije mogao da živi’. Za Boga miloga, to nije točno. On je vrlo komotno i bez problema i objavljivao, i u Novom Sadu, i Beogradu. Dobro, ovdje možda godinu-dvije nije bio eksponiran. Književnost je bila više cijenjena. Vrijednost književnog djela ipak je bila u prvom planu, i sve ono što je bilo dobro napisano to je bilo i tiskano. Ne znam koliko je ostalo rukopisa u ladicama, i sada kad je nastupila sloboda i demokracija, sad se to moglo pojaviti. Pokazalo se da ništa nije ostalo u ladicama, da je sve to bilo objavljeno.

Je li ovo tanka granica ironije i cinizma. Čini mi se da jest. Pa drsko pitam pisca je li se, zapravo, razočarao u ljudima s prvim demokratskim izborima i svime onim, prvenstveno ratom, što je uslijedilo.

- Nažalost, da. Ne mogu nikog imenovati, ali sam se razočarao. I to u onima s kojima sam nekad bio jako blizak i živio, podstanarski život provodio, čak su i međuobiteljske veze bile jake. I onda se to jednostavno, neću reći, raspalo, došlo je do raskida, ne do nesporazuma nego - jednostavno, pokazali su svoju pravu narav. I od onda sam poznanike i prijatelje sveo na uzak krug.

Čini mi se da je Majdaka, uopće, kritika pročitala jednoznačno, na površinskoj razini. Jer, romani Suzane Rog i nisu daleko od Majdakova “Marka na mukama”. U svima njima zaživio je svijet butika, modistica, šnajderica i prvih kreatora, iz čega je, valjda, nastala suvremena rubrika Život ili Spektakli. Dakle, svijet između propalog komunizma i nerođenog kapitalizma. Junak Marko bio je prirodno opremljen uvjerljivom ‘alatkom’, ali on je kao ‘muška prostitutka’ predstavljao i društvenu kritiku ‘razvijenog socijalizma’, što tu istu književnu kritiku nije zanimalo. Društveni preokret donio je Majdakovu djelu nova značenja, no istovremeno, bojim se, oteo mu je čitatelje. Film po ‘Marku’ zvao se “Medeni mjesec” i bio je izuzetno gledan.

Dečko sa sela

- To je film o dečku sa sela koji dolazi u grad i slijedom okolnosti bude uvučen u jedno društvo - nisam ga čitao nikada poslije, samo sam gledao film. Već onda je bio kritika svih devijacija, i svega, što se možda i sada, ali u puno žešćem i puno beskrupuloznijem obliku dešava. Tu postoje likovi koji kradu državu, a Marko se tu nalazi kao muški objekt s muškim oruđem.

“Kužiš, stari moj”, međutim, nije dobro prošao kao film.

- To je bilo moje veliko razočaranje. I kad bi bilo sluha, novca, i kad bi se napravio remake toga filma... Budišćak je plakao, jer je to bila uloga za njega. Pa gđe će Ivica Vidović - svaka čast njemu kao glumcu - igrati Glistu? Ne može njemu Klaićev sin, koji je bio lektor na Akademiji, usaditi kajkavski, i da to bude prirodan, nenaučen kajkavski. To je bila jedina šansa da knjiga bude ekranizirana.

Monodrama koju je izvodio pokojni glumac Mladen Budišćak postala je ne samo kultna predstava, već i kultno mjesto onoga nekadašnjega Zagreba.

- Tu je zapravo veliku ulogu odigrao Miro Međimorec, general. On je s Mladenom pročitao taj roman. I onda su me pitali, da l’ bi ja dopustio da se to dramatizira, monologizira - jer tu on samo sjedi. A jadni Budilica... njega je taj roman i uspjeh te monodrame uništio. On nikada u kazalištu ništa nije napravio, a bio je član Gavelle. On se toliko uživio u to, on je živio taj život. A budući da je on dečko s Trešnjevke, njemu to uopće nije bio problem. On je to odigrao.

Barem tisuću puta, ubacujem.

Simbol slobode

- Onda je počeo improvizirati, dodavati svoje neke stvari. Tako da to više nije bilo izvorno onako kao 100-tinjak prvih predstava. Ja imam ploču, to je snimio Jugoton, to je zaista divno čudo. Čuju se oni okretaji, znate ono rum-rum - i to onaj koji je pretvarao u CD nije uspio da se izbriše. Imam tu ploču i ne znam šta - ništa.

Odavno se Majdak riješio uspomena. Sve knjige koje je tiskao tijekom godina kao urednik darovao je jednoj knjižnici u Podravini - oko 700 primjeraka knjiga. Požutjele članke, napise, intervjue, sve je to nesmiljeno strpao u vreće i bacio. Poklonio je i svoje omiljene pisce - Bellowa, Durrella ili Poljaka Hlaszka. Valjda i Flakerovu “Prozu u trapericama”.

- Da, traperice su bile kao simbol slobode, otklanjanja od socrealizma i svega skupa. To je samo jedna poštapalica, ili pretinac u koji su nas stavljali. Ne znam tko danas piše nešto takvo od svih ovih mladih koji su imena, hvaljeni, dobivaju nagrade - dobro, uvijek se dobivalo nagrade.

Majdak je imao svoje mjesto u antologijama pjesništva, ali ga je izgubio. Zbog zajedničke knjige “Pjesme” (1960.) dugo je tvorio tercet s vjenčanim kumom Alojzom Majetićem i Branislavom Glumcem. No, danas je doslovce samac, ne samo književni, otac dvoje odrasle djece, kojima je posvetio svoja netom izašla izabrana djela (“Frajerski nokturno”, Mozaik knjiga 2006.).

- Čujte, svaki sastavljač... gdje bi se moj svjetonazor, i moja poetika mogla susresti s poetikom Mrkonjića? To je nemoguće. On je đak ne znam koje struje, i vrlo visoko sebe cijeni, on i Željka Čorak.

Pitam ga gdje je nestao njegov Zagreb, njegovi frajeri, štemeri i zavodnici.

 - Odgovor na prvu loptu, da li su ga prepravili ti pridošlice ili dotepenci, ili su se oni uspjeli toliko infiltrirati i uništiti taj zagrebački duh i sve to skupa, pa čak i fizički skoro, ili je to jedno povlačenje ispred tih snaga koje su nahrupile, kako Crnogorci kažu, sa koca i konopca, sa planina i kamenjara. Ni ja nisam došao iz nekakvih, da li uopće postoje elitna područja u Hrvatskoj...

Došao je iz sela Zrinjska u Podravini, na pola puta između Virovitice i Bjelovara. Zagreb je zavolio kao gimnazijalac i dinamovac. Obvezno pitanje za kraj: jeste li bili prestari da se kao pisac saživite s preokretom?

Pripadanje krdu

- Ja sam odmah poslije raketiranja Dvora, možda godinu poslije, dakle još je sve to bilo krvavo, napisao taj roman “Umrijeti u Tuškancu”. U njemu opisujem to vrijeme, i ljude, i opet te likove malograđanske, i hohštaplere. Ima dijalog, pa kaže: ‘O kako je lijepo živjeti u Tuškancu’. A drugi dodaje: ‘Sigurno je tu lijepo i umrijeti’. Do toga sam došao, to bi bila 1995. Onda sam napisao zadnju ‘Suzanu Rog’ i radio na drami “Hrvatska kuhinja”, nadopisao sam peti čin po želji Mustafe Nadarevića i Kerempuha. A sada imam neke bilješke, zapise, što bi trebalo razraditi. Ono što me sprečava, možda je to i lijenost, bojim se ako niste, ako ne pripadate krdu, ako niste član klape, sve ono što ćete objaviti kao sam nema nikakvog odjeka, nikoga to zapravo ne dira.

Razgovarali smo na Sesvete u Gradskoj kavani, jednom od mitskih mjesta Majdakova romanesknog svijeta. Drugo je bilo Klub književnika.  

- Otkud meni poznavanje tih ljudi s margine, iz kafića? Jer ja sam se najviše s takvim družio. Nikada nisam vodio rasprave o ovoj struji u književnosti, analizirao ovoga autora ili onoga - razgovarao sam, da budem prizeman, s kumicama na placu, konobarima, o sportu - rekao je Majdak na izlazu. Ili ulazu u jesensku kišu.

Mnogi, mnogi su vodili slične razgovore, no samo je Zvonimir Majdak od toga napravio vlastitu književnost.

Uspješne ekranizacije Majdakovih romana

Prizor iz filma "Kužiš, stari moj"Majdak je gimnaziju završio u Virovitici, Filozofski fakultet u Zagrebu. Uređivao časopise 'Republiku' i 'Polet'. Još prije završetka faksa počeo raditi u 'Zori' kao urednik, potom je uređivao strane pisce u 'Mladosti. Prvenstveno romanopisac, autor je brojnih TV, radijskih i kazališnih drama. Primjerice, prije dvije godine nadopisao je za Mustafu Nadarevića 'Hrvatsku kuhinju' za 'Kerempuh', praizvedenu prije dva desetljeća. Autor je više od 40 knjiga, među kojima su najbrojniji - više od 25 - romani.

'Kužiš, stari moj' (1970) bio je prodan u više od 70.000 primjeraka. Po njemu je V. Kljaković snimio film, a pokojni Mladen Budišćak odigrao više od 1000 puta monodramu. Po romanu 'Marko na mukama' Nikola Babić je snimio izuzetno gledan film (Medeni mjesec). Prva Majdakova knjiga bile su pjesme 'Tip na zelenoj livadi' (1960). U povijestima književnosti povezuje se s Branislavom Glumcem i Alojzom Majetićem, i zbog njihove zajedničke knjige pjesama. Otac je dvoje djece kojima je posvetio nedavno izašla izabrana djela u jednome svesku.

 

izvor: www.jutarnji.hr

 

11.11.2006.

Grass važan Njemačkoj, a nama gaćice Jelene Rozge

ZAGREB – Kontroverzna autobiografija njemačkog nobelovca Gu00FCntera Grassa “Dok ljuštim luk” prije je prevedena na hrvatski nego na engleski. Zasluga je to V.B.Z.-a i prevoditelja Borisa Perića, Helen Sinković i Nikole Trstenjaka. Grassov ispovjedni roman šokirao je svijet priznanjem da je veliki antifašistički inkvizitor Njemačke u mladosti bio u SS-trupama, a predstavljen je publici na Interliberu.

– Da je Grass bio pripadnik CDU-a ili militantni katolik iz pokrajine pape Ratzingera, negovo priznanje ne bi imalo nikakvu vrijednost – uvjeren je Miljenko Jergović, koji je u pogovoru napisao i da “ako je suditi po novinama, a novine us još uvijek najbolji svjedoci vremena, ono što je njemačkoj kulturi vertikala G. Grassa, to su hrvatskoj kulturi gaćice Jelene Rozge”.

Perić pak tvrdi da u Grassovoj knjizi nema ni traga skandalu. – Ne slažem se s Handkeom koji veli da čovjek sa 17 g. ne zna što je dobro, ali zna što je zlo – poentirao je Perić. (d. de.)

izvor: www.vecernji-list.hr.

 

10.11.2006.

Interliber: Najtraženiji nobelovci i biografije slavnih rokera

Ne mareći za najnovija prepucavanja bivšeg i sadašnjeg ministra kulture (tko laže, a tko govori istinu o količini novca kojom država pomaže knjizi), posjetitelji hrle na Interliber. Jer, tamo, proizvedene uz pomoć države ili bez nje, šarene se gomile (čak ne preskupih) hrvatskih knjiga.
Jučer ujutro, pola sata prije početka radnog vremena, pred još zaključanim paviljonom br. 5 strpljivo je 30-ak ljudi čekalo da se vrata otvore.

Svi su izgledi da će lanjski rekord od 80 000 posjetitelja ovogodišnji Interliber premašiti. Tko onda može reći da u nas nema zanimanja za knjigu, kad u pet dana Interliber vidi više ljudi negoli ih dođe na sve utakmice, npr. jesenskoga dijela prvenstva Prve hrvatske nogometne lige zajedno?!

A imaju što i vidjeti! Hrvatski nakladnici drže bez zaostajanja korak sa svjetskim izdavaštvom. Naklada Vuković&Runjić, koja je Hrvatima odavno otkrila novog nobelovca Orhana Pamuka, upravo je objavila prijevod njegova romana "Snijeg". VBZ predstavlja kontroverznu autobiografiju nobelovca Güntera Grassa "Dok ljuštim luk".

Naklada Ljevak izlazi ususret publici rockerskoga senzibiliteta: za njihovim monografijama o kultnim grupama U2 i Queen prava je jagma. "Profil" se, osim u "laku" a unosnu produkciju (chick-lit, biografije zvijezda), upustio u enciklopedijska izdanja (pridružujući se kućama tradicionalno specijaliziranima za to: LZ-u, Školskoj knjizi, Pro lexisu...) objavivši dvosveščani "nacionalni leksikon za svaki dom": "Croatica" urednika Nevena Budaka zorno pokazuje "hrvatski udio u svjetskoj baštini"...

izvor: www.vecernji-list.hr

 

10.11.2006.

Prvi put objavljeni dnevnici Sergeja Prokofjeva

Dnevnici su objavljeni u engleskom prijevodu Anthonyja Phillipsa..

...u izdanju nakladničke kuće Faber. Profokofjev (1891-1953) je dnevnike vodio od 1907. do 1914., u vrijeme dok je studirao na Konzervatoriju u Sankt Petersburgu. Već do svoga sedamnaestog rođendana napisao je više od šest stotina kartica teksta.
U dnevničkim zapisima opisivao je svoju svakodnavicu, ali i umjetnički razvoj. Oni, također, daju sliku ondašnjih petersburških umjetničkih krugova, a, kako piše Jutarnji, u njima se "nalazi nešto, često nimalo laskavo, o ama baš svakom iole spomena vrijednom umjetniku i glazbeniku koji je tih godina bio ili prošao kroz Sankt Peterburg."

 

izvor: www.knjiga.hr

 

10.11.2006.

Veliki američki knjižarski lanac Borders cenzurira ponudu?

Poznata novinarka Jessa Crispin postavila je to pitanje povodom Bordresove odluke da ne prodaje roman "Pop!" Aury Wallington zbog odviše "slobodnog" sadržaja...

Aury Wallington je bivša autorica scenarija za serije poput "Sexa i grada", a u romanui "Pop!", namijenjenom adolescentima, pripovijeda o nevinoj sedamnaestogodišnjakinji i njenim pokušajima da stupi u spolne odnose. Kritika je "Pop!" načelno dobro prihvatila, a spisateljica pojašnjava kako je željela "napisati knjigu koja će novoj generaciji značiti što i "Forever" Judy Blume njenoj - odgovarat će na pitanja koja me je bilo previše sram postaviti bilo kome i pokazat će emotivne aspekte seksa i nevinosti kroz lik s kojim sam se mogla poistovjetiti."
Wallington naglašava i čime se htjela izdvojiti iz dominantnih matrica tematiziranja seksualnosti u adolescentskoj književnosti:
"Tako je mnogo suvremenih romana za mlade koji trivijaliziraju tinejdžerski seks, u kojima su likovi tako neopterećeni i sofisticirani da se seksualna intimnost ne dioma važnom stvari i seks ima malo, ili uopće nema fizičkih i emotivnih konzekvenci - u suprotnosti s mučnim, zbunjujućim trvenjem kroz koje prolazi većina stvarnih tinejdžera i koje sam pokušala iskreno opisati u svojoj knjizi."
Sve to, čini se, nije impresioniralo ljude iz Bordersa - evo što Jessa Crispin misli o tome.

izvor: www.knjiga.hr

 

10.11.2006.

Hrvoje Šalković dobitnik nagrade VBZ-a i Večernjaka

Prvog dana Interlibera, u utorak, 7. studenog, predsjednik žirija Miljenko Jergović pobjednikom natječaja proglasio je Hrvoja Šalkovića...

Šalković je najizdašniju domaću književnu nagaradu (100.000 kuna) osvojio romanom "Pravi se da ovo nisi vidio (Priručnik za turizam, lov u mutnom i traganje za snovima)". Poznat je kao autor humoreski "com.opanci.com.obojci" i romana "Pala karta", a trenutno radi kao direktor obiteljske ljevaonice željeza Vulkan, d. o. o.
Povodom proglašenja pobjednika, Večernji list je objavio kratki intervju s laureatom. Jedno od pitanja ticalo se motivacije za sudjelovanje na natječaju - drugim riječima: je li rukopis poslan radi novca?
"Cilj je bio ući u prvih osam. Kad sam saznao da sam ušao u najuži krug, počeo sam razmišljati o tih 100.000 kuna. Ne zato što sam gladan novca, nego zato što ta svota daje težinu čitavoj priči. Ako osvojiš manje izdašnu nagradu, poštovat će te u književnim krugovima. Ali ako osvojiš nagradu koja za sobom vuče tako veliku svotu, svi će te shvatiti ozbiljno. Kad godinu ili dvije radiš na nekom romanu, kuckaš po tipkovnici u opskurnom sobičku, očekuješ i neko priznanje. Mogu pisci trubiti kako pišu iz osobnih razloga, ali svi volimo da nas netko potapša po ramenu. Uostalom što znači novac? Kad sam bez love, pijem rakiju umjesto viskija, pušim jeftine cigarete umjesto uvoznih. Istina, ovo govorim iz komotne pozicije vlasnika uspješne tvrtke, ali znam kako je to biti i bez love", ispričao je Šalković, a na pitanje je li roman autobiografski, odgovorio je:
"Roman ima mnogo autobiografskih elemenata. Ja sam zapravo veliki sretnik. Uporno odlazim na ta svoja šašava putovanja, doživljavam nevjerojatne stvari, upoznajem ljude kakve je teško vidjeti i na televiziji. Onda se vratim kući, bacim to na papir za svoju dušu, te zabilješke uobličim u roman i za to mi netko plati 100.000 kuna. Promijenio sam puno poslova jer me ne drži mjesto. Bitno je svijetom putovati čista srca i širom otvorenih očiju. Ako to postigneš, svaki čovjek kojeg susretneš otvorit će ti se poput cvijeta, a lude dogodovštine će se samo lijepiti za tebe."
Cijeli razgovor možete pročitati ovdje.

izvor: www.knjiga.hr

 

10.11.2006.

Nagrada Goncourt Jonathanu Littelu

Najprestižnija francuska književna nagrada potvrdila je status senzacije Littelovog debitantskog romana "Les Bienveillantes" ("Dobronamjerni")...

Priča je osobito zanimljiva jer je 39-godišnji Littel Amerikanac, koji prvi roman (usput, "čudovište" od svojih devetstotinjak stranica) napisao na francuskom kao neku vrst hommagea dvojici omiljenih pisaca, Stendhalu i Flaubertu. Niti tema romana nije manje intrigantna: holokaust, prepričan iz perspektive nacističkog vojnika Maximiliena Auea. Roman će u SAD-u objaviti HarperCollins 2008., a u Velikoj Britaniji Chatto and Windus, javlja Guardian.
"Les Bienveillantes" su nešto ranije osvojili nagradu "Grand Prix du Roman", također iznimno ugledno priznanje kojeg dodjeljuje Francuska akademija.
Knjiga je do sada prodana u više od dvjesto tisuća primjeraka.

izvor: www.knjiga.hr

 

10.11.2006.

Bertelsmann osnovao fond za razvoj digitalnih medija

Predsjednik Bertelsmann Digital Media Investmentsa (BDMI) je Richard Sarnoff – bivši predsjednik Random Housea, nakladničke kuće u vlasništvu medijskog giganta...

Fond, čiji početni kapital iznosi pedeset milijuna eura, investirat će u razvoj novih tehnologija i inovacije digitalnih medija, kako bi se unaprijedile aktivnosti tvrtke u nakladništvu, oglašavanju i televizijskom emitiranju. Ulagačka strategija prednost daje većem broju manjih investicija u tvrtke koje su u početnim stadijima razvoja.
"Tehnologija nastavlja igrati sve veću ulogu u svim Bertelsmannovim divizijama, u skladu s globalnim stapanjem digitalnih medija, Weba i mobilne komunikacije. Ovaj novi fond omogućit će nam da dopunimo postojeću bazu znanja u tvrtki i podržimo tekuće tehnologijske inicijative kroz ulaganja u pionirske kompanije", izjavio je Sarnoff (na slici).
Bertelsmannov direktor Gunter Thielen, pak, rekao je:
"Odlučni smo u daljnjem unaprjeđivanju našeg inovativnog duha i vodeće uloge u svijetu medija kreiranjem fonda posvećenog novim tehnološkim prigodama."
Iscrpnije...

izvor: www.knjiga.hr

 

10.11.2006.

Otvaranje Interlibera

U utorak, 7. studenog, na Zagrebačkom velesajmu otvaraju se Interliber, Info dani i Educa plus...

Ovogodišnji je Interliber najavljen kao najveći do sada: u tri paviljona će se predstaviti 400 izlagača, štandove je zakupilo 130 domaćih izdavača, održat će se više od 500 promocija...
Sajam će otvoriti ministar kulture Božo Biškupić (na slici), koji bi, prema najavama, trebao govoriti i o skorom uvođenju jedinstvene cijene knjige. Izložbom o Nikoli Tesli te predavanjima Ivana Đikića i Miroslava Radmana djelomično će biti ponovljen frankfurtski nastup, a za drugi dan je najavljen okrugli stol "Sumrak knjige u Hrvatskoj", javlja Jutarnjui list.
No, ove je najave vrlo brzo ironično prokomentirala upravo novinarka Jutarnjeg Adriana Piteša. Redom: podaci ankete na stranicama sajma, koji pokazuju iznimno zadovoljstvo sudionika prošlogodišnjeg izdanja, zapravo su prepisani iz pretprošlogodišnje ankete; brojka od 400 izlagača zavarava - samo 130 zakupljenih štandova sugerira kako "izdavači nemaju novca te su se prisiljeni međusobno udruživati i zajednički izlagati"; oredstavnici Slovenije, zemlje partnera ovogodišnjeg sajma, već su se požalili jer su imali premalo vremena za organizaciju nastupa (prošle su godine Poljaci u posljednji trenutak otkazali suradnju "zbog bezobraznih uvjeta koje su pred njih postavili domaći organizatori"); hvaljenje međunarodnim karakterom sajma nema previše smisla, obzirom da su prisutni samo izdavači iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, dok oni iz SAD, Njemačke, Velike Britanije i Sjeverne Irske gostuju na štandovima svojih hrvatskih distributera...
Članak "Hvalisavost bez pokrića", koji izdvaja i najzanimljivije nove naslove na ovogodišnjem Interliberu, možete pročitati ovdje.

 

izvor: www.knjiga.hr

 

01.11.2006.

Otrkivena obnovljena bista pjesnika S. S. Kranjčevića

SARAJEVO, 1. novembra (FENA) - Na inicijativu hrvatskog kulturnog društva "Napredak" a u prisustvu velikog broja osoba iz javnog i političkog života, danas je u parku preko puta Predsjedništva, ponovno postavljena bista pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića.

izvopr: www.fena.ba

 

01.11.2006.

"U Palermu" najbolja predstava 46. festivala MESS

SARAJEVO, 30. oktobra (FENA) - Dodjelom nagrada za najbolja teatarska dostignuća na ovogodišnjem Internacionalnom teatarskom festivalu MESS završen je još jedan praznik za ljubitelje teatra.

Međunarodni žiri kojim je predsjedavao Jovan Ćirilov odlučio je da Zlatni lovorov vjenac za najbolju predstavu u cjelini dodjeli predstavi "U Palermu" teatra Sud Costa Occidentale (Italija) u režiji Emme Dante.

Kada je riječ o Zlatnom lovorovom vjencu za režiju, ovo priznanje ravnopravno su podjelila dva reditelja. Lovorovi vjenci za režiju pripali su Silviu Purcerati za režiju predstave "Na tri kralja" u izvedbi ansambla Nacionalnog teatra iz Craiovae (Rumunija) i Jurgenu Goschu za režiju predstave "Tri sestre" u izvedbi ansambla "Schauspielhanover",(Njemačka).

Zlatni lovorovi vjenci za glumačka ostvarenja pripali su: Ilie Gheorghe za ulogu Tobija u predstavi "Na tri kralja", Nikoli Ristanovskom za uloge u predstavama "Nigdje nikog nemam" Crnogorskog Narodnog pozorišta (uloga Girta) i za naslovnu ulogu u predstavi "Don Žuan" Dramskog teatra Skoplje, Katharini Lorenz za ulogu Maše u predstavi "Tri sestre".

Nagrada za najboljeg mladog glumca "Rejhan Demirdžić" pripala je Krešimiru Mikiću za ulogu u predstavi "S druge strane" Zagrebačkog kazališta mladih.

Specijalna nagrada pripala je predstavi "Make-up opera" Birute Mar i Atanasa Kucinkasa u izvedbi OKT Vilnus City theatra (Litvanija).

Večeras je uručena i novoustanovljena nagrada dnevnih novina  Avaz - "Avazov zmaj". Avazov žiri je odlučio da priznanje pripadne predstavi "Tri sestre".

Nagrada "Hrabri novi svijet"  magazina "Dani" pripala je predstavi "Euridikin krik" Sahike Tekand u izvedbi Studija Oyunculari (Turska).

Nagrada časopisa za teatarsku kritiku "Tmačart" -Ključ Tmače za autorski stav pripala je Jurgenu Goschu reditelju predstave "Tri sestre".

Nagrada publike pripala je predstavi "Lacrimosa" teatra Piesn Kozla iz Wroclawa(Poljska) režija Grzegorz Bral.

A ko je dobitnik "Zlatne maske Oslobođenja" koju tradicionalno dodjeljuje ovaj dnevni list saznat ćemo u narednim danima, kao i ko su dobitnci dvije novouspostavljene nagrade - nagrade za najboljeg izvještača sa MESS-a i najbolju kritiku i kritičara.

izvor: www.fena.ba

 

01.11.2006.

Sanader rektoru Yalea poklonio reprint jedne od najvažnijih knjiga srednjovjekovne Bosne

SARAJEVO, 30. oktobra (FENA) - Prilikom nedavne posjete Sjedinjenim Američkim Državama, predsjednik Vlade Rrepublike Hrvatske Ivo Sanader poklonio je rektoru Univerziteta Yale vrijedno umjetničko djelo koje pripada bosanskohercegovačkoj kulturnoj baštini. 

Kako je danas za Fenu izjavio arheolog i historičar starog vijeka sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Enver Imamović, povodom svečane večere koju je priredio rektor za učesnike seminara o euroatlantskim integracijama i jugoistočnoj Evropi, Sanader je za ovu priliku pripremio vrijedan poklon domaćinu - izabrao je knjigu, znameniti Hrvojev misal, vjersku knjigu iz 1404. godine, pisanu glagoljicom. 

Riječ je o skupocjenom reprintu, a original se nalazi u Carigradskom saraju.

Ova vrijedna knjiga napisana je 1403./4. godine po narudžbi poznatog bosanskog feudalca Hrvoja Vukčića, koji je jedno vrijeme bio i namjesnik Dalmacije te gospodar Splita, naveo je prof. Imamović. 

Zbog brojnih živopisnih iluminacija i specifičnog pisma (ustavna glagoljica), ide u red najvrijednih književnih spomenika srednjovjekovne Bosne. 

- Činjenica da se premijer druge države odlučio za ovo djelo da ga uruči kao poklon američkom domaćinu, jasno govori da ljepota i vrijednog umjetničkog djela ima univerzalne vrijednosti i smatra se općom svjetskom kulturnom baštinom. Mi možemo biti ponosni i zahvalni dr Sanaderu da i on, sa svoje strane, promovira bosanskohercegovačko kulurno-umjetničko blago, izjavio je prof. Imamović.

izvor: www.fena.ba

 

01.11.2006.

Afere i afekti Arthura Schntzlera

U fokusu nove izložbe su život i djelo austrijskog književnika, našoj publici poznatog po kazališnim adaptacijama i kraćim prozama kao što su drama Daleka zemlja ili pripovijetka Novela sna.

Afere i afekti, koje je u salonima i kuloarima dunavske metropole izazivao svojim otvorenim zadiranjem u tabue javnog morala i prešućivane seksualnosti, nisu pratili tek pojedina djela, već za cjelokupni opus književnika, u čijem je pisanju, primjerice, otac psihoanalize Sigmund Freud vidio umjetnički pandan svojim teorijama, pretpostavkama i razmišljanjima, priznavši u jednom pismu iz 1922. kako prema Schnitzleru (1862-1931) osjeća "zazor od dvojnika".

Izložba tu, za autora u njegovo doba svakako nezavidnu konstelaciju zorno dokumentira na primjeru triju poznatih Schnitzelrovih djela: dramskog kolopleta erotskih odnosa Kolo (1896/97), te monoloških novela Poručnik Gustl (1900) i Gospođica Else (1924).

Mehaničko ljubavno kolo, kojim Schnitzler, dovodeći deset parova kroz sve društvene slojeve redom do seksualnog čina, između redaka ističe seksualnost kao središnju pokretačku snagu društva, inscenirano je u prvom dijelu izložbe zajedno s burnim reakcijama ogorčene javnosti kao ćudoredna slika epohe. Drugim dijelom izložbe dominiraju prozni monolozi.

S jedne strane tu je poručnik Gustl, čiji se unutarnji monolog tijekom sudbinske šetnje kroz noćne vizure Beča može pratiti kroz niz zvučnih pasaža i asocijativnih ilustracija.

Gustlovi konflikti s pojmom časti, analiza specifičnog miljea i pojma muškarca s početka 20. stoljeća, urodili su, dakako, i realnom aferom, jer je Schnitzleru nakon objavljivanja pripovijetke oduzet časnički rang u austrougarskoj vojsci.

S druge strane, tu su tematski prozori posvećeni umjetničkoj inscenaciji socijalne slike mlade žene iz građanskog društva koja, sučeljena s dominantnom dvoličnošću javnog morala, ne pronalazi svoje mjesto u svijetu, mijenjajući uloge – od sportske djevojke preko supruge do otmjene prostitutke – poput odjeće.

Odabrani izlošci vraćaju posjetitelja u vrijeme nastanka novele – dvadesete godine prošlog stoljeća – duhova uzburkanih inflacijom i prvim golišavim plesnim revijama.

Izložba, koju autorski potpisuju bečke germanistice Evelyne Polt-Heinzl i Gisela Steinlechner, popraćena je opsežnim katalogom, te nizom tematskih literarnih upriličenja i predavanja.

Izložba Arthur Schnitzler – afere i afekti otvorena je do 21. siječnja 2007. u Austrijskom kazališnom muzeju u Beču.

izvor: www.net.hr

 

01.11.2006.

Pišu li samo poznati knjige koje se čitaju

 

Svjetski fenomen koji se pretočio i na hrvatsku scenu lomi književno kritičarska koplja

Netom što je izašla knjiga putopisa hrvatske karatistice, Miss sporta i manekenke Dvine Meler “Za sve je kriv Tom Sawyer” našla se na prvom mjestu top-liste publicistike HTV-ove emisije “Po ure kulture”, i to već sada dva tjedna zaredom. “Za sve je kriv Tom Sawyer” objavio je Profil, izdavač koji je dio svog kataloga rezervirao upravo za domaće celebrityje s literarnim pretenzijama.

Što se pokazalo kao odličan poslovni potez jer neka od tih izdanja su postala rasni bestseleri. Najpoznatiji takav naslov je “Život na visokoj nozi” Lane Biondić, chick-lit knjiga s autobiografskim elementima supruge hrvatskog “kralja tekstila” Dragutina Biondića. Njezin literarni debi postao je fenomen oko kojeg su se lani lomila kritičarska koplja, a “Život na visokoj nozi” mjesecima nije silazio s prvih mjesta top-liste publicistike.

Prema riječima urednika Profila Drage Glamuzine, knjiga je do sada prodana u nakladi nešto manjoj od 10.000 primjeraka.

- Od Dvine Meler ne očekujemo takav uspjeh iako je startala prilično dobro - kaže Glamuzina, koji potvrđuje da u Profilu imaju koncept “celebrity književnosti”.

- Do sada su “razlog za knjigu” u Profilovu izdanju imali televizijska voditeljica Uršula Tolj s knjigom “Prvi put mama”, supruga Dine Dvornika i zvijezda reality showa Danijela Dvornik s “Dnevnikom prgave familije”, Slavica Tomčić (supruga bivšeg šefa HSS-a Zlatka Tomčića) s nekonvencionalnom kuharicom  “Budi lijepa i šuti”, pjevačica Alka Vuica s knjigom “Adamovo rebro” koju sam izdavač opisuje kao “intimnu ispovijest kontroverzne estradne zvijezde”…

- Meni se čini da smo mi već duboko ogrezli u fazu popularnosti tzv. light književnosti, da se već pet, šest godina dobro prodaju razne štikle, putopisi, kuharice koje potpisuju poznate ličnosti - kaže Milana Vuković-Runjić u čijem “portfelju” je i izdavačka kuća “Vuković& Runjić” te dvije knjižare u Zagrebu. Ona na popularnost takve književnosti gleda pozitivno.

- Mislim da su to samo znaci da postajemo normalno građansko društvo koje polako zaboravlja traume i šokove. Na literaturu se ne može gledati strogo, ponekad  želimo pouku, nekad zabavu. Mislim da bi bilo zabrinjavajuće kada bi se književnost za kadu loše prodavala - objašnjava Vuković-Runjić, dajući primjer i iz svog čitateljskog života.
 
- Upravo po ne znam koji put čitam ‘Rat i mir’ i mislim da je Tolstoj doista genijalan pisac. No, isto tako sam s veseljem čitala putopise Dvine Meler. No, isto tako se dobro prodaju i ‘ozbiljne’ knjige. ‘Istanbul’ Orhana Pamuka je na vrhu top-lista najprodavanijih knjiga. No, danas se dobrom nakladom smatra 1500 primjeraka, a knjiga završi na prvom mjestu top-liste ako se tjedno proda 80 primjeraka. Kada sam se ja počela baviti nakladništvom prije desetak godina, dobra naklada je bila 5000 primjeraka - zaključila je Milana Vuković-Runjić.  

Pisac i književni kritičar Globusa Robert Perišić smatra da je zanimanje za takvu, uvjetno rečeno “celebrity književnost” tek produžetak tabloidne kulture. - Mislim da se takve knjige čitaju iz istih motiva kao i biografija Davida Beckhama, da čitatelje zanimaju životi autora. To kupuje i čita ista ona publika koja konzumira novine kao što su Story - drži Perišić koji problem vidi u tome što se na istim top-listama “bore” “pravi” i celebrity pisci.  Mislim da bi barem ozbiljnije novine kao što su, recimo, Zarez trebale raditi drugačije top-liste, rekao je Perišić.

Ono što Perišić naziva “tabloidnom književnošću” u SAD-u ima svoju inačicu u “književnosti iz superxafsa”, logičnom produžetku “novina iz superxafsa”, kako se nazivaju najozloglašeniji američki tabloidi kao što je National Enquirer. Bivša novinarka National Enquirera Judith Regan najpoznatija je urednica upravo takvih izdanja te stoji iza megauspješnica kao što su autobiografije Howarda Sterna, Drew Barrymore, knjiga savjeta pornozvijezde Jenne Jameson “Kako voditi ljubav kao pornozvijezda”…

Njezin uspjeh je bio takav da je vrlo brzo i sama postala brand, a Robert Murdoch joj je još 1994. pri izdavačkoj kući HarperCollins dao da vodi vlastitu biblioteku pod nazivom ReganBooks. Samo u 2004. godini imala je 13 naslova na top-listi bestselera. Izdanja ovog enfant terriblea američkog izdavaštva postala su najprodavanije knjige u knjižarama američkih zračnih luka.

Svoju idealnu urednicu u Judith Regan bi sigurno našle i hrvatske starlete s literarnim pretenzijama Lana Pavić i Nives Drpić. Obje su objavile da pišu autobiografije. No, dok je njihov život na tabloidnom književnom nebu još upitan, sasvim je sigurno da će u nakladničkom i tržišnom svijetu etablirane zvijezde te protagonistice “hrvatskog jet-seta” uskoro isporučiti nastavke svojih uspješnica.

Tako od Uršule Tolj nakon rođenja drugog djeteta možemo očekivati  prošireno izdanje priručnika za mame “Prvi put mama”, Danijela Dvornik planira objavljivanje dnevničkih zapisa iz 80-ih godina, s početka karijere Dine Dvornika, a Lana Biondić je najavila da  piše hit knjigu za muški jet-set. Reklo bi se da s normalizacijom građanskog života neravnopravna borba “pravih i nepravih” pisaca tek počinje.
01.11.2006.

Beogradski sajam knjiga: Strast za knijgom nije nestala

Subota i nedjelja dani su kada je tradicionalno Beogradski sajam knjiga, koji se ove godine održao 51. put, najposjećeniji.

Prema procjeni organizatora, najveći smotru izdavaštva u regiji ove će godine obići oko 200.000 posjetitelja, a iako brojka o broju posjetitelja i izdavača koji se predstavljaju na sajmu impresioniraju, kritičari sajma kažu da je izgubio smisao jer se ne zna tko mu je ciljana publika, koje su to interesne skupine kojima se sajam obraća te kako ga modernizirati i napraviti odmak od “vašarskog” sajma na kojem se knjige kupuju jefitno i na kilograme.

Nakon subotnje šetnje po štandovima može se zaključiti da je sajam prilika da se vikend provede u kupnji jefitnih knjiga, iskorištavanju slobodnog vremena te da se punih vrećica novih i starih izdanja uz pljeskavicu i pivo, koje se nude na svakom uglu, posjetilji malo posvete i kulturi. Teofil Pančić, kolumnist tjednika Vreme, kaže da je u samo nekoliko dana i sam kupio između 40 i 50 novih knjiga što prijevoda, što novih srbijanskih izdanja. Pančić kaže da je ovogodišnji sajam na tragu prošlogodišnjeg koji je bio iznimno uspješan, a njemu osobno ne smeta što je sajam na pola puta između velike kulturne manifestacije i “vašara”. Bitno je da se nešto oko knjige događa, kaže Pančić.

U vikendu kada se u Srbiji održava i referendum o novom ustavu sajam je posjetio i sam premijer Vojislav Koštunica koji je srpskoj čitalačkoj publici poručio da je najtraženija knjiga na sajmu Ustav Srbije. Koliko je politika još važna stvar u životu u Srbiji svjedoče i brojne srbijanske izdavačke kuće koje i dalje nude djela Radovana Karadžića, knjige o povijesti i mitologiji Kosova, knjige posvećene ratovima na prostorima bivše Jugoslavije, ali i romane najpoznatijeg srbijanskog zatvorenika Milorada Ulemeka Legije, osumnjičenog za ubojstvo premijera Zorana Đinđića, koji je upravo ovih dana pripremio svoj četvrti roman napisan u beogradskom centralnom zatvoru.

Pod sloganom “Svijet je knjiga” sajam od kojeg je veći jedino onaj u Frankfurtu na 12.500 četvornih metara po sajamskim popustima ove je godine ponudio knjige 800 izdavača iz zemlje i svijeta.

Između 300 inozemnih izdavačkih kuća ove se godine sa svojim knjigama predstavljaju izdavači iz SAD-a kao specijalni gosti, Kanade, Francuske, Velike Britanije, Italije, Grčke, Japana, Španjolske, Izraela, Portugala, Brazila, Angole, Bjelorusije, Irana, Švicarske i svih država bivše Jugoslavije.

Među izdavačima iz bivše Jugoslavije najbrojniji su oni iz Hrvatske koji su ove godine izlagali na jednom zajedničkom štandu i nekoliko pojedinačnih. Pod okriljem Hrvatske zajednice izdavača i knjižara na sajmu se na zajedničkom štandu predstavilo 12 izdavačkih kuća, a posebne štandove imali su Školska knjiga i Globus iz Zagreba.

Prema riječima Nenada Vranickoga, tajnika Hrvatske zajednice izdavača, za samo nekoliko dana uspio se sastati s barem pedesetak dirketora raznih izdavačkih kuća koje surađuju s hrvatskim izdavačima. - Po cijeli dan sklapamo ugovore i dogovaramo daljnju suradnju, što upućuje da će kulturna suradnja dviju susjednih država nakon sajma dobiti na kvaliteti, ali i kvantiteti novih izdanja s obje strane - kaže Vranicki.

Prema riječima Simona Simonovića, predsjednika Savjeta Sajma, posljednjih je godina uspostavljena iznimno kvalitetna suradnja i komunikacija s inozemnim izdavačima. - Rezultati naše suradnje su očigledni.

Kanada je, na primjer, pomogla prijevod petnaest knjiga pa se broj kanadskih autora prevedenih kod nas u posljednje četiri godine popeo na sedamdeset.

Beogradski sajam ponudio je širok izbor knjiga po cijenama koje se kreću od 300 do 1000 dinara ili, prevedeno na hrvatski, od oko 30 do 100 kuna.

Tako se na štandu izdavačke kuće Paideie mogu pronaći džepna izdanja svjetskih autora po cijeni od desetak kuna, na štandu Rada jedna od najskupljih ponuda je komplet Dostojevskog čija je cijena oko 1500 kuna, izdavačka kuća Mono Manjana objavila je Larusovu “Tematsku eniciklopediju” čija je cijena manja od 1000 kuna, a knjiga ovogodišnjeg nobelovca Orhana Pamuka “Zovem se crveno” prodaje se za manje od 50 kuna.

Srpski pisci čije su knjige zapažene na ovogodišnjem sajmu

Beogradski sajma knjiga ponudio je nekoliko novih izdanja mladih srbijanskih autora čija su prethodna izdanja bili mega hitovi u Srbiji i regiji, a uglavnom se bave akutalnim životu u Srbiji i svim trnasformacijam kroz koje je prolazilio i prolazi srbijansko društvo. Tako bi hit u Srbiji, a i šire mogao biti novi roman mladog beogradskog autara Marka Vidojkovića "Sve crvenkape su iste", koji je svojevrsni nastavak prvog njegovog romana Kandže u kojem je prikazao Srbiju i položaj studenta u doba rušenja Miloševića. Vidojković u novom nastavku govori o sebi, mladom čovjeku koji je iznenada postao poznat, a time i izložen obožavanju i preziru u Srbiji.

Teofil Pančić kaže kako bi Hrvatskoj čitalačkoj publici mogla biti zanimljiva i nova zbirka priča srbijanskog pisca Davida Albaharija koji već deset godina živi u Kanadi, a obićno se svake godine pojavi na sajmu sa novim romanom ili zbirkom priča. Nova zbirka nosi naslov Senke. Među nove popularne srbijanske autore spada i Srđan Valjarević koji se na sajmu pojavio sa novim romanom Komo, a koji je također svojevrsni nastavak njegovog mega hita Dnevnik druge zime.

Među nove i tražene srbijanske autore spada i Vule Žurić, koji se na sajmu pojavio sa novim romanom "Crne čurke", Srđan Tešin sa romanom "Kletve i druge gadosti" te hrvatskoj publici poznati autor Svetislav Basara sa ovim romanom Uspon i pad Parkinsove bolesti. 


01.11.2006.

'Badem': Seksualno oslobađanje nepoznate Marokanke

 

Ženski roman pod pseudonimom koji je uvrijedio islam

Nedžma je literarni pseudonim jedne od najtraženijih žena u arapskom svijetu. Prije dvije godine pod njime je u Francuskoj objavljen ‘Badem’, prvi muslimanski erotski roman koji je napisala jedna žene.

U protekle dvije godine ‘Badem’ je u Francuskoj postigao velik uspjeh, a roman je preveden i objavljen u više od dvadeset zemalja. Poprilično bezazlena priča o sedamnaestogodišnjoj djevojci Badri koja bježi od patrijarhalnog muža i u Tangeru pronalazi muškarca koji joj otkriva vlastitu seksualnost i emocije, čita se poput ‘Tisuću i jedne noći’ chick-lita... U zapadnom tisku autorica je prozvana arapskom sestrom Catherine Millet, Anais Nin i Marguerite Duras. Istovremeno, konzervativni muslimani Nedžmu su nazivali ‘kurvom’ i ‘uvredom islamu’. Od objavljivanja romana spisateljica živi u opasnosti od otkrivanja.

O Nedžmi (‘zvijezdi’ na arapskom) malo se zna. Autorica je neudana četrdesetogodišnjakinja, po profesiji je službenica koja živi na području Magreba, najvjerojatnije u Maroku, gdje je na vlasti meki monarhistički režim. Nedžma se ne fotografira, ne izlazi u javnost i vrlo rijetko daje intervjue. U jednom od njih motiv za pisanje ‘Badema’ objasnila je bijesom prema fanatizmu i nasilju u klerikalnom i patrijarhalnom društvu. U prologu ‘Badema’ stoji da ‘ovi redci, u kojima se prepleću sperma i molitva’ imaju ‘ambiciju ženama moje krvi vratiti govor koji su im oduzeli očevi, braća, muževi’.


BADEM
Autor: Nedžma
Prevela: Yves-Alexandre Tripković
Izdavač: Ocean-more, Zagreb
Stranica 175
Cijena 120 kuna
Ipak,  ‘Badem’ nije bogznakakva literatura. Nedžmina potraga za klitorisom (tj. bademom) prava je provala erotsko-romantičnog kiča. U svom seksualnom, ljubavnom i feminističkom zanosu autorica zna potpuno poluditi. U društvu u kojem je seksualnost tabu rastakanje privatnosti je česta praksa društvenog egzorcizma. Nedžma piše kako njezin bratić nije mogao prve bračne noći svojoj ženi oduzeti nevinost. Selo i rodbina očekivali su dokaz o konzumaciji braka. A kad je bratić nemoćan priznao da nije u stanju obaviti svoju dužnost, njegova majka ušla je u bračnu sobu ‘svukla se i zapovjedila svom sinu da sedam puta prođe njenim međunožjem’... ‘Treba povjerovati da je lijek bio djelotvoran jer Said odmah povrati svoju muškost i u krvi i urlicima Nuri oduzme nevinost’.

Međutim, kad piše o svojim predbračnim seksualnim iskustvima, u Nedžminu autentičnost lako se može posumnjati. Djevojčica odrasla u ruralnom dijelu Magreba imala je lezbijskih iskustva s kakvima bi se i rijetko koja ‘Šveđanka’ mogla pohvaliti. Nedavno se razotkrilo da se iza pseudonima J. T. Leroya nije krio traumatizirani maloljetnik, već sredovječna žena. Iza pseudonima Nedžma možda se ne krije neudata službenica iz Tangera, već neki spretni pariški novinar. No ime je već zaživjelo. I vodi svoj vlastiti život.

Gotovo da se već može zamisliti akcijsko-angažirani film ‘Smokvica’, francusko-njemačko-španjolska koprodukcija o ilegalnoj borbi žena u zemljama Magreba. U završnici filma kamera panoramski prikazuje sliku Tangera, hvatajući vrevu gradskih ulica, punih žena što na glavama nose košare s voćem, ističući ispod čadora zamamne linije istegnutih tijela. Povrh grada Nedžma je uhvaćena u klopku. Na pitanje svojih progonitelja, islamskih fundamentalista i klerofašista, ‘tko je Nedžma?’, drčna junakinja tamnih očiju i stisnutih usnica, citira film Hajrudina Krvavca ‘Walter brani Sarajevo’, nekada distribuiran i u Maroku. Zamahujući rukom prema Tangeru, što se prostire ispod njenih nogu, ona prkosno odgovara - ‘Das ist Nedžma’.
01.11.2006.

Studentica pronašla neobjavljenu pjesmu Sylvije Plath

Neobjavljeni sonet kojeg je Sylvia Plath napisala čitajući knjigu F. Scotta Fitzgeralda “Veliki Gatsby" objavit će se sutra na jednom književnom online časopisu zahvaljujući jednoj studentici koja ga je pronašla tijekom istraživanja djela te pjesnikinje.

Plath, koja se ubila 1963. godine u 30. godini napisala je "Ennui" 1955. na završnoj godini koledža Smith, izjavila je Anna Journey, studentica kreativnog pisanja na Virginia Commonwealth University. Journey je otkrila status soneta dok je istraživala arhive o Plath na svom sveučilištu.

U svom primjerku Fitzgeraldove knjige, objasnila je Journey, Plath je frazu "le ennui" — dosada — napisala pored dijela u kojem se Gatsbyjeva ljubav Daisy Buchanan žalu “Bila sam posvuda, sve vidjela i sve napravila.”

Sonet Sylvije Plath počnije stihovima "Tea leaves thwart those who court catastrophe,/designing futures where nothing will occur."

“Njezine su zabilješke bile kreativne, metaforičke reakcije,” zaključila je Journey koja je otkrila je Plathin maleni sonet ismijava ljude koji pomoć traže od lišća čaja ili vidovnjaka, nadajući se da će im oni nagovijestiti katastrofe.

izvor: www.vecernji-list.hr

 

01.11.2006.

Haruki Murakami dobio književnu nagradnu Kafka

Japanski autor Haruki Murakami dobio je u ponedjeljak u Pragu uglednu književnu nagradu Franz Kafka.

 

 

Murakamija je u ožujku međunarodni žiri odabrao za pobjednika šeste godišnje nagrade Kafka, koju dodjeljuje Društvo Franz Kafka. Murakami će dobiti malenu statuu Kafke češkog umjetnika Jaroslava Rone i 10.000 dolara.

Nagrada se dodjeljuje "autorima čiji rad iznimne umjetničke kvalitete privlači čitatelje bez obzira na njihovo podrijetlo, nacionalnost i kulturu, poput djela Franza Kafke", priopćeno je iz društva.

Nekadašnji menadžer jazz kluba, Murakami se probio na japansku književnu scenu 1987. s popularnom "Norveškom šumom". Otad se proslavio diljem svijeta, a njegova su djela prevedena na približno 35 jezika, uključujući češki.

Murakami je i vrstan prevoditelj djela Raymonda Carvera, Trumana Capotea, Johna Irvinga i J.D. Salingera.

Na hrvatski su dosad prevedena njegova djela "Južno od granice, zapadno od Sunca", "Moj slatki Sputnik", "Nakon potresa", "Norveška šuma" te "Tvrdo kuhana zemlja čudesa & Kraj svijeta".

Među dosadašnjim su dobitnicima nagrade Kafka Philip Roth te nobelovci Elfriede Jelinek i Harold Pinter.

izvro: www.vecernji-list.hr

 

01.11.2006.

Ljudsko žrtvovanje kroz tri mita

Na jučerašnjoj pres-konferenciji povodom dvodnevnog igranja predstave Lacrimosa teatra Piesn Kozla iz Poljske gostovali su reditelj Grzegorz Bral i Anna Zubrzycki, glumica i osnivačica teatra.

 “Ovo je jedan od najstarijih motiva prisutan još od antičkih civilizacija. Samo ime trupe znači u prijevodu Jarčeva pjesma, a što je sinonim za grčku riječ “tragedija”. Ideju ljudskog žrtvovanja pokušali smo ispričati kroz tri mita - mit o Bachusu, Gilgamešu i treći je priča Misa za Arras. Posebno nas je interesirala dimenzija biološkog u mitu. Najupečatljiviji je mit o žrtvenom jarcu... Danas su to ratovi, razni neprijatelji, ali ispod svega toga je ideja žrtve. Vaša historija, kao uostalom i Poljska, puna je takvih priča “, kaže reditelj Bral.

Glumica Anna Zubrzycka govorila je o procesu treniranja glumca u ostvarenju uloge.

U ovom trenutku, po glasovima publike, Lacrimosa je najbolja predstava sa ocjenom 9,25.

Drugoj konferenciji za novinare, koja je održana uoči sinoćnje dodjele Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos teatarskoj umjetnosti, prisustvovali su eminentni teatarski umjetnici Kaća Dorić i Tvrtko Kulenović.

Iza ovih stvaralaca mnogo je ispisanih radova i realiziranih kreacija među kojima su brojne nagrade i priznanja za književnost, dramaturgiju, pedagoški rad i glumačka ostvarenja.

Tvrtko Kulenović i Kaća Dorić, čini se, zatvaraju krug, jer su 1969. dobili Zlatni lovorov vijenac za istu predstavu. Kulenović za dramatizaciju predstave Osveta ruske sirotice, a Kaća Dorić za glumu šest likova u istoj predstavi.

Internacionalni teatarski festival Mess završava se večeras, a ceremonija svečanog dodijeljivanja nagrada biti će upriličena večeras u 19.30 sati u foajeu Narodnog pozorišta u Sarajevu.

“Majka hrabrost i njena djeca”

Zadnja festivalska premijera Majka hrabrost i njena djeca Narodnog pozorišta RS, u režiji Mire Erceg, biće upriličena večeras u 20 sati u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Ova predstava, rađena po tekstu Bertolta Brechta, ujedno će i zatvoriti 46. MESS.

Svaka nova izvedba ovog komada stavlja autore na stare muke: kako izbjeći saživljavanje gledalaca i ohrabriti ih na brehtovski kritički stav, koji se ogleda u tome da gledalac mora shvatiti da nije samo žrtva okolnosti, već da i on sam stvara okolnosti i da je odgovoran za njih.

izvor: www.oslobodjenje.com.ba

 

01.11.2006.

Ateisti uzvraćaju udarac

Djela ateističke i antireligijske tematike novi su izdavački trend...

Niz naslova koji sa znanstvenih i empirističkih pozicija kritiziraju svjetske religije (prvenstveno kršćanstvo) reakcija su, smatraju upućeni, na veliku popularnost vjerske i, općenito, duhovne literature prošlih godina.
Richard Dawkins (na slici), okfordski biolog i jedan od najuspješnijih pisaca popularnoznanstvene književnosti, zauzeo je, tako, knjigom "The God Delusion" visoko peto mjesto Amazonove top-liste u Americi, a čini se kako će ponoviti uspjeh i u Velikoj Britaniji. Alister Babb, nabavljač knjiga kod Watersone'sa, kaže:
"Gledajući kroz prodaju, knjiga se natječe s Oliverom Jamiem. "The God Delusion" prodaje se četiri puta bolje nego prva naredna znanstvena knjiga. Mučim se kako bih pronašao uspordbu. Mislim kako biste vjerojatno morali ići natrag do "Why I Am Not a Christian" Bertranda Russella (objavljena 1957.) da biste naišli na sličan bestseler."
Reference na antologijsku Russellovu polemiku postale su uobičajene u izdavačkom svijetu: Atlantic Books, tako, tvrdi kako je "God Is Not Great: The Case Against Religion" Christophera Hitchensa, najavljena za proljeće 2007., pisana "u tradiciji 'Why I Am Not a Christian'", dodajući da će knjiga biti "oštro čitanje glavnih svjetskih religijskih tekstova" te da "dokumentira načine na koje je religija stvorena od strane čovjeka, a uzrokom je seksualne represije i remećenja našega porijekla u svemiru."
O ovim, ali i drugim antireligijskim svjetskim knjižnim hitovima - poput "Letter to a Christian Nation" Sama Harrisa (10 mjesto na Amazonu), "Breaking the Spell: Religion as a Natural Phenomenon" Daniela C. Dennetta ili "Six Impossible Things Before Breakfast" Lewisa Wolperta - možete doznati više ovdje.

izvor: www.knjiga.hr

 


Stariji postovi

<< 11/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

Korisni linkovi:

Autor bloga:

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
44880

Powered by Blogger.ba